Dent d'Herens 4171m

Članovi PD Paklenice i HGSS stanice Zadar (Neven Atlagić, Roko Kotlor i Ivan Živković) su se uspješno popeli na 4171m visok vrh u Peninskim alpama – Dent d'Herens. U razdoblju od 29.7. – 3.8. 2013.. Uspon i silazak s vrha su bili i više nego uspješni.  

Naš put nas je odveo skroz do grada Aoste na sjeverozapad Italije, sama granica s Švicarskom i Francuskom. Aosta se nalazi u predjelu Peninskih alpa. Najviši vrh Peninskih alpa je Monte Rosa, a najpoznatiji zasigurno Materhorn. Put do vrha je vodio u dolinu Aosta, preko Bionaza (Valpelline). Auto smo ostavili kod brane na umjetnom jezeru Lago di Place-Moulin. Dolina Aosta (Valle d'Aosta) počinje na oko 2000m n/v. Nakon 6 sati laganog hoda smo stigli do mjesta ispod ledenjaka Tza de Tzan gdje smo prespavali prvu noć. Od tamo smo se popeli preko skloništa Riffugio Aosta na ledenjak Grandes Murailles odakle smo i napravili uspon na vrh.

Sam uspon je bio pomalo tehnički, AD, III, mješano led i kamen. Ruta je zapadni greben (Westgrat). Ukupno nam je trebalo oko 10 sati. Krenuli smo s visine od 3400m do vrha koje je na 4171m. Vremenski uvjeti su bili izvrsni svih 5 dana! (Imali smo pokušaj i prošle godine, ali smo odustali zbog vremenskih uvjeta) S vrha se pruža odličan pogled na Matterhorn. Silazak ide istom rutom i dosta je bilo naporno jer smo već bili umorni.  U svakom slučaju odlična planina, bez ljudi (3 naveze taj dan) i preporučamo!

Ovom prilikom se želimo i zahvaliti Jani i Alpinističkom Klubu Zadar, HGSS stanici Zadar te našem dragom planinarskom društvu Paklenica na potpori i pomoći!

Ivan Živković

PD Paklenica Zadar

Čvrsnica 25. 27.1.2013

Dent d'Hérens 30.6. - 4.7.

Dent d'Hérens (4,171 m) je super odlična planina koja se nalazi u Peninskim alpama. U dolini Aosta blizu grada Aoste. Okružuje ga hrpa odličnih vrhova kao Dent Blanches i Matterhorn! Ukoliko se popnete imate fantastičan pogled... mi ga nažalost nismo uživali... Krenulo nas je troje iz Zadra i na granici problemi pa nas nastavlja dvoje. Putujemo tako ja i Neno cili dan i po noći i nikako doći! Venecija pa Venecija, Venecija i dopizdija više taj prokleti znak... pa Milano, Milano pa Torino pa ajme... Uglavnom stigli smo negdi oko 2 - 3 ujutro i probudili se tamo gdje smo i trebali.

Spremili stvari... hrpu stvari i to je bezveze jer smo mogli proći 10 kg lakše. Uputili se prema skloništu na 2900 metara. Auto smo ostavili negdi na 1800m. Put je super, ugodna šetnjica po kiši i vitru od jedno 5 - 6 sati. Svi koji idu doli gledaju nas malo čudno. Kao, di ćete vi? Prognozu, naravno nismo pogledali. Došli do skloništa, kad ono hotel! Domar ne govori ništa osim materinjog jezika. Nigdi nikog i tu smo sljedeća dva dana i čekamo da stane sra** od vrimena. Došli su neki ljudi, njih dvoje i naravno da ne pričaju nikakav jezik osim talijanskog. I taj treći dan krećemo! Odnosno noć oko 3 - 4 ujutro. Iza nas idu neki Poljaci njih troje. Sve super, strmi uspon, vrime super, ajme lipo sve i odlično!

Prelazimo ledenjak i stižemo do samog vrha. Poljaci nastavljaju nekom drugom rutom ali vide nas pa se dvoume i dolaze do nas. Idemo svi skupa grebenom. Tu je i neko fiksirano uže... Stijena krušljiva, ocjena nekih II / III, prekriveno s par centi sniga. Nije ugodno i svi se nekako dovučemo tu dužinu - dvi gori do grebena. Tu smo na nekih 3800 - 3900 metara visine i baš je lipi pogled i jako je strmo. Poljaci nam malo rade gužvu. Malo smo odmaknuli još naprid ali već je bilo oko 10.30 i zagrijalo je malo... nekakvi oblaci dolaze... kao vrime bi trebalo biti dobro još par sati međutim nismo sigurni, na stranom smo tereni i nismo baš puni iskustva iz alpa tako da donosimno odluku za nazad.

I Poljaci se vračaju... Idemo tužni natrag i izmoreni. Vruće je i led puca i vruće je. Hodali smo do auta puno... Cili dan na ništa hrane... krepali... napravili smo dosta grešaka... vraćamo se sljedeće sezone pametniji! U svakom slučaju odlično iskustvo i super đir. Idemo u Aostu na kebab! A kako smo se izvozali do Zadra tek... bolje da ne govorim ništa...              

Žika i Neno

                                                       
                                                            FOTOGALERIJA

10., 11. i 12. veljače 2012! Dom - Struge

Otok Pag - Stogaj

Veliki Šibenik... neke slike...

Nastavak priče... Veliki Šibenik

Vračamo se na Biokovo 9. i 10. travnja uvjereni da ovaj put znamo doći bez problema do stijene i odlučni da ćemo se dignuti u 06.00h. Opet kamp u šumi... Ovaj put je i Neno s nama. Naravno nismo se diglu u 06.00h jer puše bura... i to dobro puše... Krenuli smo oko 08.00h i već nakon sat hoda lagano umor... Negdi gori na siparu susrečemo jednog gospodina, Željkovog poznanika iz Splita i on nam govori da je prilaz prema stijeni Šibenika doli negdi, ide od vode. Mi nastavljamo po svome i pravimo jako finu obilaznicu svega... Umisti 1.30h eto nas na 3h pristupa. Ajde dobro...Bilo je tu i abseila i svega...Super pristup. Opet kužimo da smo kasno, pod stinom smo oko 13h, nema smisla srljati...Tako je Neno postavija jednu dužinu i to je to... Opet se vračamo. Ovaj puta znamo dobar put jer smo se vratili s njim, ali sljedeći put spavamo pod smjerom!

Ivan Živković, Željko Kostić, Neven Atlagić